Šapni mi na uvo, tiho i nežno
kao breza da zatreperim
po obrazima da porumenim
sve drugo posle je nevažno.
Pričaj mi tvojom dušom punom
kao carski pehar vina crvenog
nek potekne suza iz oka tvog
golicaj me ljubavlju iskrenom .
Zaroni u moje grudi dok pričaš
ne zaboravi dugu da pomeneš
dok jezikom vatru po vratu vezeš
ne zaboravi, tu ćeš i da skončaš,
priču o ljubavi. Više ti neće biti važna
moja rumen, moja zebnja i treptaj u noći
i ta nežna priča o ljubavi, sve će proći
iza kulisa shvatiš, predstava je lažna.
Upali se dan, mesec pobegne, sunce granu,
izazovi novi čekaju, nestaju žeravice,
zima polako dolazi, odleću lastavice,
pričaj mi o ljubavi,okreni još jednu stranu...
Samim tim što ste ostavili komentar, znači da vas je pesma bar malo dotakla...
To što nisam po Vama uspela da polomim led, do najtananijih delića, i pretvorim u vodu, u izvor živi, je moja ili Vaša slabost! Šta mislite?
Ne zamerite na odgovoru, imam neki čudan smisao za humor!!!
Svako dobro i Lp Dragana...
Vratile se rode.
Drago mi je
Lomim led,
uvek može lepše i bolje. Da nije tako, svet bi se kretao putevima degradacije a ne progresa.I ovi naši pokušaji u poeziji, bilo u svojstvu pisanja ili čitanja, čini mi se da su upravo to, da se prizove ili pokrene nešto svetlije u nama ...
Hvala na čitanju i osvrtu.
Lp.
Poslano:
08. 09. 2016 ob 08:27
Spremenjeno:
08. 09. 2016 ob 08:28
Željko,
Nisam nikada ni pompezno odlazila, samo nekada osetim da sam suvišna, neshvaćena, nedorasla ovoj visini kriterijuma...Svratim i čitam i to je dobro...Ako bi svi samo pisali, ko bi onda čitao... Ako bi svi samo pričali, ko bi slušao...Danas, malo ko sluša, otud i nesporazuma, u svetu...
Svako dobro, Željko!
Lp.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!