Mi smo vlasnici ekskluzivnih prava
na ljubav
jedina
dok smo tu
jer nitko ne može voljeti tako daleko
tako zadrto tako divljački i sebično
kao mi
ne možemo se čak ni sjetiti
kako se sve dogodilo i događalo
da li sam ja čekao tebe
ili si me ti izgradila od ostataka ručka
od piljevine i nečijih izgubljenih očiju
s drugog kraja stola
ja ne znam baš ništa o moru
ljubavi
iako sam rođen tek nekoliko metara
od njega
ili sam samo izronio
ni toga se ne sjećam
ne tjeraj me da gradim brodove
pristaništa i sva ta sidra
to je gubljenje vremena
uđi u mene
uđi u me
uđi još dok te mogu omirisati
dok me služe prsti anđeoski
kud tijelom tvojim putuju
bez mira i smiraja
a onda izađi ako znaš
kako se uopće može
izići iz mene
iz mora
i pozdravi naš otok
netko će tamo
već sutra ljubiti
ljubavi
ljubav umjesto nas.
Spoštovani Duško,
res je, odlični si napisal. Vse to kot si napisal je kot ogenj, ki gori. In...poje.
Vse dobro ti želim in lepe pozdrave na otok,
hope
Sve što ti pišeš je kao nebo u grudima, kao more u očima. Hvala ti hope !
lp s otoka,
Duško
čutnosti pa tebi res nikdar ne zmanjka. ;)
Hvala ti draga Lara, od srca !
lp s Jadrana,
Duško
Odlična Duško!
Lp, Ivan!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!