Iza procvalih aleja ljudske svijesti
potrebno je premostiti varljive barijere
koje skrivaju zacrtane životne ciljeve,
zaključane kovčege zlatnih očekivanja.
Vrtlozi duše iznose na svjetlost nemire srca,
tajne unutarnjeg svemira koje je Stvoritelj
ugradio svemoćnim rukama u glinene ljude,
kreirajući obličja na svoju sliku i priliku.
Divlja rijeka osjećaja otječe kao užarena lava
iz tjelesa u veliko svjetsko uzburkano more,
nestajući tiho između prohujalih sjećanja
izgubljenih duša za koje nismo nikada čuli.
Svakoga puta pitamo se tko smo i što smo
kada se ogledavamo u zrcalnim preprekama
omeđenim između dvije obale rijeke Stiksa
prisjećajući se gdje smo prešli preko raskršća.
Paralelni svjetovi žive iskrivljenu stvarnost
s nadom da će se jednom nešto promijeniti
na svemirskim kartama (ne)poznatog svemira
čije crne rupe mame zalutale duše u propast.
Nismo svjesni mističnih tajni koje nosimo
skrivene u noćnoj mori nepoznate dimenzije
od prapovijesnih vremena do budućnosti
u kojoj ćemo se uskoro svi zajedno naći.
Ivan, odličen si, zelo mehkočuteča je tvoja poezija. :-)
Lp, Sašo
Zanimiva pesem, ki ji množinski pesniški subjekt daje vseobčo veljavo in ji tudi ustreza, bere se kot popis notranjih prostorov življenja, ki je izgubljeno v vesolju ... čestitke,
Ana
Iskrene čestitke Ivan!
Lp, Igor
Hvala puno Ana na podčrtanki! ;-)
Hvala prijatelju Igore na podršci! ;-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!