Iznad naših glava
golubovi vode svoj život
vode svoje ratove
vode ljubav
kradu vodu od neba i ljudi
kuće se i raskućuju
ukrštaju svoje kljunove
u borbi za hranu i ženke
pa iščeznu
nekog neljetnog dana
međ' oblake
kao pernata priviđenja
uz oluke
ocu Suncu da predaju
posuđena krila sjajne
treperave slobode
( rekoh ti jednom:
golubovi su nebeski cigani ).
Duško,
lepo si se spomnil na golobe. Čedalje manj jih je, bele pa imajo itak samo tisti,
ki jih gojijo. Pismonoše in psevdonim miru. Všeč so mi, čudoviti so. Sivi malo manj, ampak saj niso sami krivi, da niso beli... .
Lepo Duško. Še piši pesmi.
Lep pozdrav na Vir,hope
Hvala ti draga hope, lijepo si spomenula golube pismonoše i golubove mira. Možda su neki golubovi pjesnici, ili obratno :)
lp s Vira,
Duško
Hvala draga Lara, od srca !
lp s Jadrana,
Duško
Eto koliko se vrijedan uradak dobije kad se u pjesničko pero sliju (određeni, vidljivi, trenutni, reklo bi se beznačajni... a što to u prijevodu znači BEZNAČAJNI?) fragmenti slike svijeta. Zadivljen sam:)
Bravo Duško!
Vidio sam ovu pjesmu i na tvome Facebook profilu!
Čekamo tvoje nove radove! ;-)
Hvala Mirko i Ivan, od srca !
lp s Vira,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!