
Tišina je uvijek nekako tiša
kad se i zvijezde gore umire
pa ne trepću kao i ti kad ne trepćeš
trepavicama zlaćanim od preostalog sunca
jer ljubavi
svuda može vladati anarhija kao blud
nas nerazumnih bića gdje bismo da se volimo
ti samo mene
a tebe baš svi koji su te jednom vidjeli
kako uranjaš naga pod slap
ili pod tuš montiran na gradskoj plaži
grubom muškom rukom
ili kamo li već sve moraš uroniti
da bi izronila sjajnija od svijeta
ljubavi
danas je taj dan kad se rastajemo zaista
a ne tek onako da bi se sutra željeli još više
preuzmi na sebe onoliko koliko možeš ljepote
ja bih da se odselim negdje
gdje ima više tišine
da mi se smiri ovo nešto živo još
u grudima.
Duško,
tišina je mir, kadar je srečna in sproščena ali pa nemir z zaprtimi usti ... .
Lepo si napisal. Ja, včasih smo hodili na nudistično plažo in nihče ni
polagal pozornosti da smo pač brez ene mokre flike na sebi.
Sčasoma pa ko ostaneš v civilizaciji še to daš gor, da je mir.
Lepo si napisal.
Lep pozdrav na Vir,hope
Hvala hope i Lara, od srca !
lp smora,
Duško
Bravo Duško!
Nema te već nekoliko dana! ;-)
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!