Gradovi se noću pretvaraju
u lovce na svjetlost
leptiri se uvlače
u sobe spavača
da bi ginuli
od vreline snova
u daljini iza brijegova
čuje se gdje priroda imitira
simfonijsku poemu Op. 29
( Otok mrtvih )
Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova
ti i ja premošćujemo svijet
tako da ne dišemo
jutro nas nalazi
žive na krevetu
kao razliku
između leptira
i sna.
Hvala draga Jagoda, od srca !
lp s otoka,
Duško
Duško,
ne najdem novih besed, vsako noč pišeš čudovito, z občutkom.
In jutro je, da smo kot naspani netopirji, ki čakajo do noči, do nove krvi... .
Odlično si napisal, seže daleč.
Lep pozdrav na Vir,
hope
Najprej (v noči) loviti / najti podobnosti (sanj, metuljev / zvokov narave, glasbe), da bi jih nato razlikoval, razlikoval v ne(zavednem) snu / dihu ... pesem, ki gradi na atmosferi in ji to odlično uspe, čestitke,
Ana
Hvala Lara, hope i Ivan, divni ste prijatelji i pjesnici.
Hvala draga Ana na podčrtanki, ovo je jedna od rijetkih pjesama Duška Babića koja se i meni sviđa ;)
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!