Mene ne možeš promijeniti
ja sam ekser zaboden
u tvoje tijelo
( jer i ti si božje dijete )
da te muči
i čavao i đavao
vrijeme tu ne pomaže
ni rđa što me grize
već ti bol raste
gdje šiljati klin se ne predaje
ulazi o tvoje meso
u poru kože
i tamo svrdla i svrbi
ruje te i podriva
a kad ga jednom
i ako iščupaš
uz krik
isteć' će iz tvog tijela
sva krv
kao da je ljubav sama
kao da sam
i to
bio ja.
Eto... imam priliku značajna poetska djela pročitati... s vremena na vrijeme. Hvala ti, Duško! Vjerujem da znaš koliko mi uljepšaš dan.
lpm
Hvala Mirko moj, prijatelju dragocjeni, na podršci i lijepim riječima !
lp s mora,
Duško
Duško,
presenetil si me, ko si se spomnil in napisal o žeblju, priznam da nisem vedela
in sem šla gledati po računalniku. Žebelj se pribije in če je to živo bitje, krvavi.
Zelo. Je neka bližina med žebljem in človekom. Ne samo fizična, sploh si pa v
svoji novi pesmi to odlično izvedel z besedami. Lepo Duško.
Prejmi lepe pozdrave na Vir,
hope
Hvala od srca na lijepim riječima draga hope !
lp s Vira,
Duško
Hvala dragi Ivane !
lp, Duško
Izjemna pesem o življenju: esenca bivanja: hrepenenje po hramoniji in trpljenje ob spoznanju, da je ni - če bi (notranja) bitka ponehala, bi se obstoj končal - simbolni nagovor žeblja, zarinjenega v telo (sleherno telo, ker i ti si božje djete), je pravzaprav spoznanje o vrojenosti in usojenosti slehernika, čestitke,
Ana
Lijepo pojašnjenje Ana!
Hvala draga Ana, na podčrtanki i razumijevanju poezije !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!