Volio bih da ti ostanem
u sjećanju
kao čovjek
čija je ruka znala
kliziti niz tvoja leđa
čija je ruka znala
staviti prst na tvoje usne
čija je ruka znala
tajnu tvojih koljena
čija je ruka znala
biti jastuk za tvoju glavu
čija je ruka znala
brisati suze i prije nego bi krenule
licem u bezdan
čija je ruka znala
gnijezditi mjesec u tvoje oči
čije je ruka znala
držati tvoju
tako da nježnost
prostruji cijelim tijelom
tvojim dječjim djevičanskim
bićem
a čija ruka nije znala
kako da ne trne
da se ne grči
da ne usahne
sama bez tvoje.
Lepo napisano,srčno z ljubeznijo.Čestitke.
Lep pozdrav
Duško,
tvoja roka je znala, ona je ljubila in ona je pisala in piše poezijo,
ki seže daleč... .In veliko daje, kot dajejo diamanti lesk in občutek bogastva,
bolj v duši kot kje drugje.
Odlično si napisal Duško. Želim ti lep novi dan in pravo poetsko noč,
pozdrav, Irena
Hvala od srca na lijepim riječima, westre i Irena !
lp s mora,
Duško
Duško,
tvojo pesem berem petič in mislim, da sem dojela bistvo. nekako me je pretresla.
lp gorski javor
Hvala od srca gorski javor !
lp s otoka,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!