I onda pomisliš
da si došao na sam kraj
tvoje se tetive raspletu
i svo mišićje
ligamenti se raskopčaju
udovi se razvežu
glava se odglavi
krv ušuti
skljokaš se u blato
onečovječen i bezneban
bez neba da te uhodi
pokupe te špahtlom
sastružu s blatnjave planete
stave u elektonički katapult
i ispljunu
u digitalnu enciklopediju
zabranjenih i prešućenih
gdje tek začinje se
tvoja inicijacija
omalovaženi oholniče
i onda pomisliš
gle
tu zaista
kraja nema.
Duško,
tu zaista kraja nema... .
Ni konca, smo žive enciklopedije, ki prebiramo znatoželjni in pišemo, kot bi prepisovali, le na svoj način in zraven vpletemo še druge slike in lastne občutke.
Lepo si napisal Duško.
Lep pozdrav na otok, hope
Hvala ti draga hope, nadam se da ću jednom saznati tko si ;)
lp s otoka,
Duško
Poslano:
08. 07. 2016 ob 00:43
Spremenjeno:
08. 07. 2016 ob 01:11
Povprečna Duško :)
Lp, Irena
Upravo se tako osjećam!
Odlično! Lp Vesna
Hvala od srca draga Vesna !
lp s otoka,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!