Kao da je to nešto
biti pjesnikom
ugurati ruku
kroz grlo
i izvaditi srce
od stakla
van
da vidi
kakav je to Svijet
bezmilostan za san
zabraniti očima
da budu samo
optičke sprave
i puštati u njih
svu ljepotu
što zasljepljuje
upijati u zjenice
samo pređu zlatnu
Sunca i kad ga nigdje
na obzoru nema
da te grije
kao da je to nešto
poželjeti da prestane
ta vreva i vrenje
misli u tišini
jer si nijem ili nijema
i ne znaš kome i kako
da budeš čovjek
a da ne zaboraviš
zvuk srca
dok ga lomiš
u stihove.
Duško,
izvleči srce od stekla...
In seveda pišemo dosti, zelo dosti o ljubezni, takšne pesmi so čiste in najlepše,
ni tako. Čudovito pišeš.
Lep pozdrav na morje Duško,
hope
Hvala ti hope, srce si.
lp s mora,
Duško
Kao da je TO nešto... a jeste!
Lp Milena
Hvala ti Milena draga !
lp s mora,
Duško
Duško,
kot vedno iz srca
lp gorski javor
Hvala iz srca, gorski javor.
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!