***

jednom u životu
dogodilo mi se da upoznam ženu
kao retku vrstu za koju sam mislio da je izgubljena
sve dok se nisam sudario s njom kao sa plutajućim ostrvom
koje je ostalo izvan svih ucrtanih pomorskih puteva
i moja glad bila je srazmerna veličini plodova
i žeđ je veća što sam bliži izvorima
i nadevam imena bogovima
i na dalekim obalama
raspirujem vatre
u sasušenim
slogovima

 

postoje srodnosti koje potiču sa različitih zvezda
ili smo se sa jednakim porukama otisnuli
iz nekog udaljenog prapočetka
da ih drugačije donesemo
mogućem kraju
sveta

 

mi smo vazduhozemci među vodozemcima

i služimo se znakovima i simbolima
kad treba da kažemo ko smo
i zašto nas ima

 

i da je kopno
mesto naših susreta
sa kojeg se bacamo u svoja plavetnila

Željko Medić Žac

gorskijavor

Poslano:
03. 07. 2016 ob 19:12

Željko,

tvoja poezija je nekaj posebnega, že na pogled je čuuudooovita, besedilo enkratno.

Navdušena sem.


lp gorski javor

Zastavica

Željko Medić Žac

Poslano:
03. 07. 2016 ob 19:15

Hvaaalaaa punoooooo!

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Željko Medić Žac
Napisal/a: Željko Medić Žac

Pesmi

  • 03. 07. 2016 ob 13:56
  • Prebrano 638 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 256
  • Število ocen: 8

Zastavica