jednom u životu
dogodilo mi se da upoznam ženu
kao retku vrstu za koju sam mislio da je izgubljena
sve dok se nisam sudario s njom kao sa plutajućim ostrvom
koje je ostalo izvan svih ucrtanih pomorskih puteva
i moja glad bila je srazmerna veličini plodova
i žeđ je veća što sam bliži izvorima
i nadevam imena bogovima
i na dalekim obalama
raspirujem vatre
u sasušenim
slogovima
postoje srodnosti koje potiču sa različitih zvezda
ili smo se sa jednakim porukama otisnuli
iz nekog udaljenog prapočetka
da ih drugačije donesemo
mogućem kraju
sveta
mi smo vazduhozemci među vodozemcima
i služimo se znakovima i simbolima
kad treba da kažemo ko smo
i zašto nas ima
i da je kopno
mesto naših susreta
sa kojeg se bacamo u svoja plavetnila
Željko,
tvoja poezija je nekaj posebnega, že na pogled je čuuudooovita, besedilo enkratno.
Navdušena sem.
lp gorski javor
Hvaaalaaa punoooooo!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!