Budiš ga,
ne vredi,
ne ide
to je biće zaspalo
i ne želi da ga niko dira...
Čudno neko biće!?
Naviklo je da se mazi
da se pazi,
pred naletima grubosti
skrivalo se duboko
tonulo u tamu
padalo u jamu
sa velikom čežnjom
da uroniš u te dubine
spreman,
da pružiš nežno ruke
šapneš najnežnije reči na svetu
i sačekaš da pomoli glavu.
Pomiluj ga,
nežno kao svilu na vetru
i ne časi časa
da ga naglo
otrgneš od pupčane vrpce
privij ga kao tek rodjeno dete
i zaljuljaj kolevku...
Tako će ga najmanje boleti
uz pesmu tvoju
samo će tebe
dok živi
voleti!
Odlična pjesma Dragana...
lp Vesna
Hvala Vesna, westre...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!