LJUBILA SAM JESENJINA JEDNE JESENI
Zvao se Darko
ali ja sam ga zvala Jesenjin.
Ne zbog njegove plave kose
ili predivnih plavih očiju
iz kojih se nazirala tuga,
već zbog Jesenjinovih stihova
koje mi je čitao
iz već pohabane zbirke,
od koje se nikad
nije odvajao.
Uvjek je suzu pustio
žaleći za kujom i sedmero žutih.
Suze sam mu poljupcima brisala,
tješila tog muškarca
sa srcem ranjivog dječaka.
Vrijeme je odnijelo našu jesen u nepovrat .
Nastupila je zima,
Darko je otišao za svojim snovima,
Meni je ostavio zbirku,
koja me podsjeća
na tu davnu jesen ,
na to dječačko lice,
plavi uvojak
i snene plave oči,
iz kojih se suza
za kujom kotrlja.
Eh da,
divna uspomena
i pohabana zbirka
uvjek su tu u mom srcu.
Tko zna gdje je sad Darko ?
Ma nije ni važno.
Samo znam, da sam
ljubila Jesenjina,
jedne davne jeseni.
Poetično i emotivno... Uvijek je snažno prisutan naš bivši život.
lpm
Da,naš bivši život baulja lagano iza nas poput sjene i ako nikako drugačije iznosimo istinu o njemu kroz stihove...
Ugodan dan Ti želim!
Jesenjin in Zubac in ti. Lepa je.. kot ti poletni dežeki, nad Mostarjem, Ljubljano...od kot te tam..al pa Mariborom :) Pusti še par lepih stihov za nas ostale :)
Hvala na usporedbi...velika mi je čast,imam i jednu moju verziju MOSTARSKIH KIŠA...stavit ću ju ovih dana...doduše stara je i nalazi se u zbirci...evo dragi srecok os srca ti želim ugodan dan...lp Vesna
Sve su ti pjesme zanimljive i drugačije, bravo! ;-)
Hvala Ivane ;)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
- 19. 06. 2016 ob 13:32
- Prebrano 665 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 227.05
- Število ocen: 12