Kroz paučinu sjećanja
posmatram
kako izranjaš iz mojih nemira
i treperiš kao ruža na vjetru
Pa sklapam uspomene
na pokisle parkove i jata malih ptica,
skrivena od radoznalih očiju,
u krošnji divljeg kestena
ispod koga sam čeznuo
za tvojim osmjesima
šećer djevojko
Dani,
kada se nismo plašili
samoće ni bola, ostavljeni
kao otpaci i starudija
polako, kao ostarjeli slonovi,
umiru u našim sjećanjima
Sve nijanse ljubavi i strasti
koje smo uživali
do posljednjeg daha
leže u kutijama uspomena
Godinama,
na pogrešan način trošeći
svoj talenat i vrijeme,
zaboravljen od prijatelja,
nosio sam sjećanje na tebe
nemoćan da ti pomognem
da otkriješ male istine
skrivene u mojim pjesmama
Ovo je obična ljubavna pjesma;
trebalo bi da je završim
ali ne mogu da zaboravim
muke koje su joj prethodile
Mjesec iscrtava drveće
po trotoarima,
svjetlo nije dobro,
a ja tražim stih
koji bi vratio dio vremena
koje smo oboje dijelili
Bravo Sumiko! Ovo je tako divno.
lp, Valy
Prelijepa ljubavna pjesma. Zauvijek ostaje u nama naš prošli život.
lpm
Sumiko,
to ni Obična ljubavna pjesma, to je Preljepa ljubavna pjesma!
Brala sem že sinoči, počasi pa prevajala zjutraj. Lepa je. Čestitke.
Lep pozdrav,hope
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!