Na ulicama nepoznatih gradova,

kao stari, isluženi, mornar

koji traži sretnu luku

pronalazim slike sretnih sjećanja

Moja ljubav je ptica

krila su joj vjetar

niko ih ne može zavezati,

pjevala si davno

Susretao sam te,

s vremena na vrijeme,

na raznim stranama svijeta

čudeći se tvojoj sposobnosti

da upadaš u tuđe živote

Ostavljala si miris svoje kože

na mojim čaršafima

u sezonama zabranjenih letova

jedanput ili dvaput nedeljno

govoreći na kraju:

Moja ljubav je ptica

krila su joj vjetar

niko ih ne može zavezati

Mnogo puta smo

bježali usamljenim putevima

želeći, samo, da budemo ljubavnici

koji uživaju u finoj izmaglici

rane jeseni šapućući svoje tajne

u uho svemira

I evo sad

sa gorkim ukusom nostalgije

idem po gradovima

kao vjetar otvaram prozore

i čujem pjesmu:

Moja ljubav je ptica

krila su joj vjetar

niko ih ne može zavezati

Ali, ako možeš, čekati

možda ču jednoga dana moći da te volim

Sumiko