Veruješ li da se noći vekovima mogu meriti
dok zadnja misao nestaje u kapi vina na usnama?
Veruješ li u sutone krvave
u kojima nemiri caruju i vrište?
Veruješ li u iskre ugašenih vatri
u kojima se raspiruje večita nada?
Veruješ li u bezglasje golih očekivanja
u kojima tražiš izgubljenog sebe?
I da li uopšte imaš vere
i da li veruješ
da veru nisi netragom izgubio?
Ja verujem u iskon koji me još živom drži
i verujem u smiraj posle strašne oluje
verujem da vučje srce ipak kuca
i da me neće potopiti vode
da ću sakupiti bisere ovoga sveta
i umetnuti ih u pesmu
u kojoj verujem i volim
sanjam i želim
sve lepote ovoga sveta
u kojoj se nadam
da dovoljno moći ima
da verom prekrije sumnju i beznađe!
Poslano:
12. 06. 2016 ob 22:49
Spremenjeno:
12. 06. 2016 ob 22:50
Sraz i optimizam. Nema jednog bez drugog. Kao ni zdravlja bez bolesti. Kao jedne polovine bez druge. Kao mraka bez dana, ili Dobra bez Zla. A mi smo eto tu... na zrncetu prašine u Kosmosu.
Sjajno, Biljana!!!
lpm
Biljana
tako zelo verjamem v tisto, kar si napisala, le da si ti to tako lepo
poetično napisala in nimam drugih besed. V ogenj, ki tli, tudi ko pogori...
Pravo poezijo berem z največjim veseljem in vso zahvalo, da je in da smem.
Lep večer ti želim,hope
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!