ma nije ovo kraj
jer nikada nije bilo
ni pravog početka
desilo se samo
neko trajanje
stvorilo se odjednom
niotkud
bez najave i planiranja
bez namere počinjanja
preskočivši bilo kakav
i bilo čiji početak
ispomeralo je
sva buđenja
i sve zalaske
pomešalo kišne kapi s čekanjima
sa glasnim ćutanjem
i nikad izgovorenim prekorima
nalazila sam
onako usput
lepe reči pretvorene u školjke
nalik našim sećanjima
i čežnjama
ni školjke nisu prepoznale
početak
trajanje
i kraj
nisu prepoznale
čak ni nas
jer nas i nije bilo
kao što nije bilo
ni početka
ni trajanja
ni kraja
bili smo samo
ti
ja
i usamljenost među rečima...
Da, Valy, ko zavalovimo skozi spokoje tihih kamric prekatov, tam izza prsnice, lahko uberemo najlepše poeme ... Lepo, ni kaj. :-)
Lp, Sašo
Sašo, stihovi ponekad na čudesan način dođu do nas. Ili mi do njih...
Lp, Valy
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: valy
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!