Vreme je da ućutim
Od buke ne čujem sopstvene misli
Zvučna disharmonija
Neartikulisana gomila
Do mene dopiru zvuci i jauci
Bačena je kocka
Kost je pala
Sa stola gospodara
Otvorene su igre za slavohlepne
Dok gledam srce mi se slama
U gomili ostajem zgađena i sama
Oko mene je galama
Galama
Galama...
Ta pesem malo na politiko naginja
in ker čutim da ti ni kaj dosti do nje
je toliko večji glavobol radi tega.
LP tomi
Tomi, galama je svakako u političkim raspravama u kojima sebe ne pronalazim... Čak mi smetaju... Ali galame puno zapravo oni koji nisu i nemaju svoj stav i sebe kao ličnost... Galama je način da u nedostatku drugačijih argumenata ubedimo druge u nešto što ne postoji... Klonim se takvih galama :)... Lepše su moje tišine!
Lp Milena
Dragi Mirko, hvala ti veliko na komentaru... Ponekad zaista ne čujem svoju misao od silne galame oko sebe... Na sreću (možda to i nije sreća) naučena sam da podignem zid i isključim se iz takve disharmonije zvukova i naboja emocija koje su negativne i pritiskaju i da pobegnem u svoje lekovito ćutanje i tišinu...U onaj moj harmonični, lepi,milozvučni svet... U ravnotežu sa samom sobom. Tamo sam sama, neki bi rekli i usamljena, u svojim mislima, ali srećna... Ta tišina je okrepljujuća... I primećujem, sve je veća razlika između onih koji galame, i nas malobrojnih, koji imamo svoj harmonični, lepi svet...
Srdačno te pozdravljam
Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!