Bože,

Kakav je to bio dan!

Ponedjeljak

Kao uvijek

Dosadan

Naporan

Nikako da mu se nazire kraj…

Kad sam stigla doma

Moja se mačka Bella

Nervozno vrtjela po kući

Dok sam ja sjela

Na kauč

U namjeri da se odmorim

I opustim uz

Pedeset nijansi sive

One nove knjige…

Umjesto da čitam

Uhvatio me san…

Bio je to čudan

Neobičan

Skoro grozan san…

Sanjala sam da je

Moja mačka Bella

Progovorila

I da je bila strašno ljuta

Dok mi je govorila:

Znaš, baš sam loše volje

Nema te cijeli dan

I onda dođeš kući

I čitaš

Pedeset nijansi sive

Što ti ne treba

Za takve ti svari

Može poslužiti

Onaj naš veterinar…

Nisi mi dala jesti salamu

Nego si mi u zdjelu

Sasula onu odvratnu

Kupovnu mačju hranu…

Da ne pričam

O zapetljanoj dlaci

Nisi me češljala

Tko zna od kada

Možda se i koja

Buha u krzno prikrala…

Eeee, draga moja

Nisam baš zadovoljna

Tvojim tretmanom

Pa sam zato odlučila

Da te za kaznu

Jako ogrebem

Da te ugrizem

I da pobjegnem

Dok vrištiš

Od bola…

Skroz mi se

Približila

Osjetivši  

Njezin dah

I pandže

Na svom licu

Licu

Kriknula sam

U mrak:

Nemoj, Bella, ljubaviiiiii…

Sva u znoju

Otvorila sam oči

Kad ono iznad mene

Sjedi Moja Bella

I nestrpljivo me

Svojom šapom budi…

andreja-lea