Soba
U našoj sobi ne visi samo paučina
u njoj se isprepliću ruke
kikoću zidovi
osmjehuju jastuci
U njoj miriše ružmarin
valuju valovi
U našoj sobi postoji vrijeme tišine
u kojem se stapaju boje
Naš prozor je uvijek malo odškrinut
Pauci vise naglavačke
Možda se i smiješe našim šutnjama
kad prstima crtamo dane
mjesece godine
Naša soba nije velika
u dva koraka dođeš u doseg mog zagrljaja
U našoj sobi glazba izvire iz osmijeha
Dali viri iz okvira
Ogledalo otvara novu dimenziju
Fotelja miriše na duga sjedenja i poneku kap mastila
uljuljana broji riječi ispisane u danima traženja
Naša soba je prozor otvoren za nas
Uvijek izuzetno uživam u sjajnoj poeziji koju pišeš. Hvala ti na tome!
lpm
hvala tebi Mirko ... lijepo je čuti da te vole čitati... :-) srdačan zagrljaj i pozzzz
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 15. 03. 2016 ob 20:45
- Prebrano 704 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 132.43