… danima je kišilo po oknima duše. Guste magle su sivim sivilom umatale promrzle vrhove srca. Iza prividne tišine tutnjio je galop suvislih misli zarobljenih zbunjenim umom. Ogoljele grane greble su po mrenama zamagljenih očiju, kada je poželjela strijeljati sve oko sebe – ne da bi bilo koga ubila, ne da bi bilo kome učinila nešto slabo, ne da bi bilo što takvo učinila samoj sebi… poželjela je samo vatrenim vriskom poput nebeske munje proletjeti kroz mrenu svojih očiju i ubiti tu prividnu tišinu ogrnutu lažnim mirom…
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!