Te sam večeri
Trebala na jednu
Pjesničku večer
U grad otići…
Iskreno…
Nije mi se dalo
Pa smo ostali
Nas troje
Žak Prever, četvrto izdanje,
Moja mačka Bella i ja
Njezina pokorna služavka
U dnevnom boravku
U tišini doma
Skutreni na sofi…
Dok je Bella drijemala
Odlučila sam
Razbiti tišinu
Otvorivši Preverovu
Neke stvari i ostalo
Počevši čitati
Poluglasno
Za tebe ljubavi
Kao da sam
Na nekoj bini
Mojoj Belli
Koja se razbudila
I od dragosti
Odjednom počela
potiho presti…
Zatim sam joj čitala
Rue de Seine
i Mačju travku,
Pjesmu o dva puža
koja su pošla na sahranu,
Kako naslikati pticu
Pa onu moju
Najdražu Barbaru
Koja se
Primijetila sam
I Belli jako svidjela
Sva se bila naježila…
Još bi ja nastavila
Da nije Bella zijevnula
I pogledom poručila
Da je vrijeme
Da se naša
Pjesnička večer
Privede kraju
Ugase svijetla
I krene u susret snovima
Koji na žalost
Uvijek kratko traju.
Pa da, to je tvoja poetika: tamo gde drugi ne idu, ti nađeš svoje zrno poezije. To zrno nije toliko profitno, ono nije drečavo i bučno, nije po svaku cenu atraktivno; ono je posve tiho i intimno, a opet otkriva tvoje biće i tvoj pogled na svet. Pesnička veče je uspela: slušaoci su upili koliko im je dovoljno za san, za snove, za možda novu pesmu i novi početak. Dva sveta se razumeju po emocijama kada su im jezici nedodirivi.
Ova pesma sigurno neće biti odabrana od strane uredništva jer tretira temu iz devetog kutaka, ali to nije najvažnije. Važnije od toga je da ti svoj mikro svet gradiš od sasvim običnih stvari i da time proizvodiš vibracije koje se teško primećuju, ali koje zasigurno deluju na Svet Naš.
A drugog Sveta mi i nemamo.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: andreja-lea
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!