Trebao sam se dublje zakopati u sebe sama
I bez srama biti čovek koji sumnja
Ili strepi ili ga je strah
I pevati o tome
I kad postoji slutnja da dotičem božansko
Strmoglavim je zameniti padom
U ljudsko i prah
I biti tuđ na svome
Sve dok se sa neke natkožne zvezde
Ne vratim do svake svoje rane
I povrede
I ne raskopam
Rožnatim izraslinama
Ožiljke pod kojima ležim u istinama
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!