Noćna tama se uvlačila u oči 
i svaki ju je prepoznao nasuprot sebi.
S obližnjeg drveta kriknula je 
čudna noćna ptica i vratila ih u stvarnost.
Uzdignute glave se okrenula i nestala u noći. 
Ispunjena umrlim emocijama 
počela je pripremati vrijeme i mjesto za njihov pogreb.
Na pogreb neće nikoga pozvati. 
U to je bila sigurna. 
Sama će oplakati život jedne prošlosti. 
Proći će kroz tamu, a onda će se pojaviti njeno Svjetlo. 
Sada je to znala sigurno
Dugo već naučila ga je voljeti i prizvati sebi 
kada joj je bilo najpotrebnije.
Naučila mu je vjerovati.