Kako sve sada drugačije izgleda
Pogled na grad sa jedne terase
Na koju smo stigli bežeći
Od života koji nepomično stoji
Čitavu večnost zakopan do kolena
U lepljivo blato svakodnevice
Vratio si me u neke lepe godine
Među davne uspomene
Tim prstima kao ordenjem
Koje si kačio svud po meni
Tvoj pogled je mlad
I mesec je mlad
A ja sam se opet nasmejala
Iz duše onom radošću
Koju može da rodi toplina
Drugog ljudskog bića
Osetila sam svoje živo srce
Čula sam ga kako kuca
I šumi zajedno sa rekom
Što se uvija kroz grad
Moju sam vernu samoću
Pustila da trči i igra se
Sa uličnim psima
Gledali smo je zagrljeni kako pleše
Ona noćas umirena spava
Kraj mojih nogu
Dok noć pravi
Svoj mali pomak prema jutru
Poslano:
25. 02. 2016 ob 22:18
Spremenjeno:
25. 02. 2016 ob 23:24
"...Drugog ljudskog bića
Osetila sam svoje živo srce
Čula sam ga kako kuca
I šumi zajedno sa rekom
Što se uvija kroz grad
Moju sam vernu samoću
Pustila da trči i igra se
Sa uličnim psima
Gledali smo je zagrljeni kako pleše"
Milena oprosti, znam da je ovo izdvajanje stihova cijepanje cjeline koja me poetski očarala. Čitajući ovo veoma uspjelo djelo mogu se samo osjetiti uzburkane emocije i uživati u skladu i ljepoti !!!
Draga Milena,
ne bom ponavljala stihov, ki so naravnost čudoviti, kakor da ne bi pisala
roka ampak živo srečno srce, zato mi je pesem zelo všeč.
Prevajam jo v mislih in tako sem bližje globokim občutkom.
Čestitke Milena, odlična je.
Lep pozdrav, hope,Irena
Hvala Mirko od sveg srca!!! Uvek postoji deo pesme koji nas posebno dotakne, pa kad neko citira ne smatram to cepanjem celine nego navođenjem onog dela u kome se neko ko čita pronađe, a kad ti navedeš neki deo moje pesme - meni to puno, puno znači,
Lp Milena
Irena, meni je drago ako si pesmu prevela srcem - taj prevod je najbolji... to znači da si pesmu osetila, jer poezija ima svoj jezik! Hvala to puno na tome!!!
Lep dan ti želim
Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!