Nebo i Zemlja

Pustite me, da odem i ostavim
sve rutine dana,
sve praznine života
i sve jalove nade.
 
Ne idite za mnom.
Ja se moram skriti pred
krikom Zemlje i uzdahom Neba.
Ne želim ostati sa vama
negdje u sredini
u svakodnevnim jednakim
jutrima i večerima.
 
Noć ne spašava.
Probuđeni neprestano čiste
zrno po zrno pijeska iz zjenica,
čekajući dan u kojem će progledati.
 
Gdje ću? Pitate me.
Idem na svoju goru,
da se naučim jezik Zemlje i ljubav Neba.
Idem na svoju goru,
od kuda ću gledati
polja po kojima sam godinama lutala.
 
Znam,
neću moći dotaknuti nebo,
ali ću moći nepognuta hodati po zemlji.

branka

Milena Vučković

Poslano:
22. 02. 2016 ob 14:03

Branka, sjajne jake slike... Tvoja pesma je ostavila dubok utisak na mene!

Bravo!

Lp Milena

Zastavica

branka

Poslano:
22. 02. 2016 ob 14:58

Hvala draga Milena. Budi mi dobro.

lpb

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

branka
Napisal/a: branka

Pesmi

  • 22. 02. 2016 ob 12:24
  • Prebrano 614 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 362.99
  • Število ocen: 15

Zastavica