Nedavno

Me nazvala prijateljica

I pozvala mene i

Moju mačku Bellu

Koju jako voli

Da joj dođemo

U posjet…

Ima malog mačića

Rekla je prije nego što

Je poklopila slušalicu…

Ja sam kupila

Malog krpenog miša

Kutiju suhe mačje hrane

I jednu ružu

Za prijateljicu i

Njezinog novog

Ljubimca

Strpala Bellu

U njezin pleteni transporter

Jadna, se malo prepala

Da je vodim kod veterinara

I krenula s njom u posjetu…

Prijateljica nam je

Srdačno otvorila

Iza nje je doskakutalo

Malo sivo mače

Ja sam pustila Bellu iz košare

Mače je veselo vrtjelo repićem

A Bella…

Bella je demonstrativno sjela

Ispod jedne od sjedalica

U dnevnom boravku

Nije se pomicala

Gledala je ravno ispred

Ignorirala sve oko sebe

Nije se odazivala

Sivo se mače vrtjelo oko nje

Sve dok nije zafrktala

Poput ljute zmije otrovnice

Bože, kako mi je bilo neugodno

Bella što mi to radiš

Pitala sam se…

U međuvremenu dok sam

Ispijala kavu i pričala

Priče bez početka

I bez kraja

Vrpoljila sam se na sjedalici

Od neopisive neugode

Čudila se i prijateljica

Da Bella nije možda bolesna

Zabrinula se…

I kad sam uzela mačića

U naručje i pogladila ga

Bella je odjednom skočila

Prema meni

I ljutito me svom snagom

Ogrebla po ruci

S kojom sam dirala

Drago malo biće…

Kriknula sam

Prijateljica je vrisnula

Mače je uplašeno poskočilo

A Bella je demonstrativno

Krenula prema svom transporteru

Smjestila se unutra

Što je bila poruka:

Došlo je vrijeme

da se bezuvjetno krene…

Ispričala sam se prijateljici

Dok mi je lijepila flaster

Na ranu

Poslala poljubac mačiću

Izgubivši se s nevaljalom

Bellom u mrkli mrak…

Doma su vladale moja ljutnja

I Bellino prigušeno predenje

Prišuljala mi se

I ušuljala pokraj mene

Počevši mi lizati ranu

Svojim hrapavim jezikom

Upalila mi se lampica u glavi

Dok je ljutnja pomalo

Nestajala u svjetlu

Uličnih svjetiljki

Shvatila sam:

Bella me toliko voli

Da se, jadna, nije mogla

suzdržati i odoljeti

Svojoj mačjoj ljubomori!

andreja-lea