Pesma je najkraća moguća isprekidana linija
Između onoga koji je neprekidno povlači
I one koja je sa prekidima čita
Zbog nje su izmišljena prva pisma
Azbuke su se kristalizovale
Tek u njenim očima
To ne pišem ja!
I ne umem da te poredim
I ne znam čemu služi metafora
Ovaj svet je Tražilište
U kojem je reč samo bledi trag
Jednog davno zaboravljenog jezika
Kada se misao
Prenosila kao muzika sfera
I nijedna razdaljina nije bila velika
Pesem, ki se prične z definicijo in se razvije / kot jezik / iz zvoka, v besedo, v pomen in nazaj ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!