U dnu stepeništa 
istovari prošlost 
Suvišan teret teško je nositi 
strmim stubama 
Ponesi samo osmijeh 
svjetlost je nadomak 
Ne obaziri se 
krikovi su tek jauk savijene boli 
Tvoj put je osvijetljen 
Tvoje ruke su nesputane 
noge nevezane 
dah slobodan 
U dnu stepeništa 
istovari prošlost 
Ponesi samo osmijeh 
Ne osvrći se
sjene vrebaju u svojoj nemoći 
tražeći oslonac 
žeđaju 
Ne okreći se 
Ne zastajkuj 
Putem svijetla prospi bisere 
zapetljane u prstima prošlosti 
Putuj mila moja

Ljubica Ribić