Ti
što koračaš kroz misli
i razbijaš tišinu gluvih dana
što se saplićeš o mrtve snove
i lutaš slepom ulicom nadanja.
Ti
što kidaš Mesec sa usana
cepaš noć iz nečijih nedara
i pelinom kitiš svadbarske kočije
a jad milošću nazivaš.
Ti
što usudom zoveš zemaljska stradanja
a saplićeš se o sopstvene slabosti
dok gral ti stalno izmiče
i ehom tvoj glas jedini odzvanja.
Ti
što verom mašeš
a u srce je ne stavljaš
poniznost u busanje pretvaraš
i obraz za aplauz prodaješ
Zastani...
Nije ti dato da sečeš kose
da bi blatnjave noge oprao
ni znamenje da bi neuke
u horde svoje stavljao.
Ni oganj da bi u njemu
nevine žrtve palio
i pod velom uma i reči
ego svoj pali hranio.
Jer drhtaćeš od istog krsta
kojim si druge krstio
ali biće kasno tada
jer tvoj te je Bog napustio.
Biljo - ovde si odlična !!!
Pozz- :)
"Ti
što verom mašeš
a u srce je ne stavljaš
poniznost u busanje pretvaraš
i obraz za aplauz prodaješ"
Nije ovo najbolji dio pjesme. Najbolji dio je cijela pjesma! Slažem se s Mikaelom kad je u pitanju ocjena ovog pjesničkog djela.
lpm
Hvala Mikailo!
lp Biljana
Mirko,zahvaljujem se na komentaru koji me naterao da se zamislim, jer tek sad postajem svesna da su retki oni koji razumeju o čemu pišem... Moje su pesme uglavnom metaforične i svesna sam da ljudi u svojoj površnosti ne žele i ne mogu da se udube ( na stranu jezička barijera)...Ovim ne smatram sebe velikim pesnikom, ali znam da posedujem određen izraz koji drugi nemaju...
Još jednom od srca hvala na komentaru i pažnji sa kojom pratiš moj rad.
lp Biljana
Biljana,
odlična pesem je. Do konca!
Lp,hope
Hvala Hope, do neba!
Lp. Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!