slavio sam tvoj dolazak
i kada nisam znao da li ćeš doći
iščekivao te u pustinjama kao kišonosni oblak
u metamorfozama sunca pokušavao sam te prepoznati
bilo je teško oteti se snažnom zagrljaju vetrova
pokriti se peskom po telu u prohladnoj noći
i biti pomiren sa hladnokrvnošću
na tragovima zmija i guštera
na reč sam verovao nomadima o postojanju izvora
ispraćao zalutale karavane prema neotkrivenim gradovima
bio rob na izgradnji piramida dok su me preko leđa požurivali bičevima
i tek kad sam sebe zazidao rečima
znao sam da ćeš doći po svim znakovima i simbolima
kojima sam oslikavao zidove u svojoj usamljenosti i samoći
Težke preizkušnje samote in neumrljivo hrepenenje - zavest o izčiščeni notranjosti, ki se skozi tišino (in premišljanja) šele lahko pripravi na dvojino ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!