Ako ti budem sa zadrškom vremena rekla:
Suzama sam se jutros oblila
Ničim izazvana
Ili je tek sivilo siječnja
Razlog provala
Mojih sakrivenih emocija

Možda je spoznaja praznine
Desne strane našeg kreveta
Ili hladnoća koja je na mahove
Stizala do mene prividno zaštićene
Umotane i duboko skrivene
Pod pokrivačima
(Znaš koliko sam zimogrozna
Ali ne i zimi grozna)

Ako ti budem natuknula sivilo
Mojih dubina
Koje optokom vremena ne jenjava
Hoćeš li me znati utješiti
I prihvatiti naočigled
Banalnost trena i plač bezglasan
Ili ćeš otkriti duboko
Ispod kože mi
Koju svojom ćutiš
Baršunom zoveš
Duboke ožiljke nezacijeljene rane
Koja opet krvari...

Nedostajao si mi danas
I zadnja tri dana
Više no ikad...

U zjenici mi je skriveno
Milijun umiranja
Začetih olujom nad olujama
Duše osakaćene bolima
Pogledaj je
Nevera sred plavetnila
Vidi me...
Bez uvale, spruda i otoka
Na kom bi se kao utopljenik
Nasukala

Dal' su ovi prelivi tuge na mahove
Vrtlozi nutrine
Koju svojom ćutim
Ili je život obična kombinacija
Peperminta, s malo čokoladnog punjenja
Do kojeg rijetko i stignem puninom okusa
Nestrpljiva kakva jesam
Ne otapam bombon u ustima
Ne uživam postupno
Zubima izgrižen postaje neukusna masa
Bolnosti i užitaka nekog vremena.

Reci mi
To su samo izmjene
Osunčanosti
I sivila s preljevom crnila

Utješi me danas dok me sivilo pritišće
Olovna kapa nebeska, dobro navučena
Utješi me
Kao što uvijek jesi...

Emilija Mijatovic