Lampa je po zidu svetlost žutu rasipala
Napolju vlažan padao je
Sneg
A ja sam vrhovima prstiju prelazio po liniji horizonta
Od tvog malog uveta niz vrat
Pa uz rame i preko mišice
Sve do struka i boka
I duž cele butine do savijenog kolena
Moj pogled dalje dopreti ne može
Kao sunce sam zapadao
U tvoje telo
Ostavljajući trag preko meke kože
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!