Ako se sretnemo ponovo

onako slučajno, bez razloga

u redu za karte

ispred blagajne kina

negdje na početku ljeta
smiješit ćemo se

i šutjeti jedno kraj drugoga

nakon pozdrava

u polumraku

sjećajući se bitaka i prošlih ratova

u kojima smo oboje poraženi

Kad bih ti mogao reći

rekao bih ti da znaš

kako su pjesme rasle

i nedovršeni snovi sazrijevali u meni

kao pozne septembarske ruže

I kako ova tuga

koju nosim ispod kaputa

izlazi iz vremena

što je ostalo iza nas

Nemoj da te prevari izraz moga lica

jer vani miriše lipa

i zadnji voz polazi za Kazablanku

a ja sam samo stranac

koji je naučio

da čuje tišinu kako sanja

Sumiko