kad dobro razmislim
gotovo sam sasvim sigurna
da te nikada neću moći voljeti više nego što volim
sutlijaš s dvije žlice kakaa WhiteAlbum i postmodernizam
ustvari vjerojatno te nikada neću moći zavoljeti više nego što sam zavoljela
Bukowskega iako je na trenutke i suviše opjevan
o njemu mi često i s prevelikim ushićenjem priča školska kolegica
pa i komparatistka koja poeziji nije prišla dalje od slovenskih impresionista
a očito je greškom stigla i do američke prostitucije i Charlesove neodoljivosti
navodno sviđa joj se jer je jednom već bila u Los Angelesu
sasvim sigurno znam da te mogu voljeti više nego nju
ali ne mogu te voljeti više od srijedinih i subotnjih večernjih nogometnih utakmica
i kladionica s visokim kvotama u koje se ne usuđuje ulagati nijedan idiot
ako dobro razmislim
neću te nikada voljeti tako kao što sam voljela osjećaj pri prvoj plaći
prvom poljupcu u garažnoj kući prvu desetku pri Borisu A. Novaku i prvom putovanju
onkraj svjetova rodne zemlje
nikad više od kaputa do gležnjeva britanskog naglaska iako ga teško razumijem
žutog muškata u Mačku Kinder čokolade
i sveski s lijepim koricama
koje su ponekad previše lijepe da bih u njih bilo što zapisala
skoro sam sasvim sigurna
da te nikada neću moći voljeti više nego što volim
Moderndorferjevu erotiku u poeziji koja mi je lani bila poklonjena na Mladim rimama
niti više od osjećaja izuvenih cipela nakon napornog dana
kad legnem na polutvrdi jogi (razmišljam da bih kupila tvrđi)
i gledam zadnju epizodu Igre prijestolja
ustvari ništa me ne može uvjeriti u to da bi mi se sviđao više nego što mi se sviđa
Dalmacija na kocke narezan sir Pulp Fiction i Tarantino općenito
štogod bude taj čovjek koji nije običan čovjek napravio ushitit će me kao Bukowski školsku kolegicu
pa makar samo jedan običan „I love you Honey Bunny“ muškarca u kafani
koji netom obliže ženu više nego očito njegovu partnericu u ljubavi i kriminalu
nikad te neću voljeti više od Cankrjevih Romantičnih duša i kad sam već pri knjigama
niti više od Alamuta Malog princa Tijela u tami Pisma mladom pjesniku Pokera
Ane Karenjine Sto godina samoće 1984 Dramskog triptiha Rječnika tišine Ilijade Srčanih pjega
Uliksa Majstora bdijenja Neuromansera Orgija Čovjeka s bombama Procesa i još mnogih
nikad te neću voljeti više od jake turske kafe i glupih razgovora sa strancima
kad im moram objašnjavati da se kafena teljva ne jede niti više od skoka u more bez kupaćeg
i narezanog lososa u namazu Philadelphia koji je ukusan za po*izdit
uvijek će mi biti draži Nas i njegova Book of Rhymes i Male stvari od Elementala
iako me podsjeća na tebe jer si bio tako nepravedan da si mi je triput zavrtio
dok sam te u svojoj svijesti i tvojoj sreći imala radije nego što je uopće moguće tako rado imati
kad dobro razmislim
zapravo te nikad neću moći uistinu ljubiti
jer u mojoj nutrini nema više prostora za još jednu ljubav
a u tebi nema dovoljno riječi koje bi se postavile ispred mojih ljubavnika

breza