Nisam razumjela 
kada si govorio 
drveće puca od hladnoće
a mi smo drveće 
Kristalizirani sokovi razdiru 
Rane zjape tražeći melem 
toplinu daha dolazećeg proljeća 
Ogoljena leđa zebu 
Šibajući sjever 
uvlači se u postelju 
Nisam razumjela stanke između 
Brbljajući u svom svijetu pajaca 
plakala sam prema unutra 
Zima se prostirala 
razvlačila bjelinu 
Led se oštrio 
Poneki osunčan dan 
kap ledene sige 
Premalo topline za okopnjeti 
Nisam razumjela kada si govorio 
proljeće otvara nove vidike 
Vidjela sam samo procvale visibabe 
ne primjećujući talog prljavštine 
slomljene grane 
Nisam čula huk čuka 
nagovještaj 
zagušena pjevom 
kukavice 
a samo sam trebala prozračiti trajanje

Ljubica Ribić