Sjećam se…
Tog dana padala je kiša
uz pratnju hladnog vjetra
a ja sam plakala
dok sam polako
hodala
izgubljena u tuzi
zbog jedne
raskinute
ljubavne veze
koja je već
od početka bila
totalno bez veze
kao što i
obično budu
sve moje takve
vrste veza…
I onda…
Iznenada
poput groma iz vedrog neba
ugledala sam ispod
jednog auta
drhtavo
crno bijelo klupko…
Mokro
prljavo
i gladno
malo mače…
Sagnula sam se
uzela ga u ruke
nije se opiralo
samo je tužno mijaukalo
a sam ja sam plakala
još više…
U trenu sam odlučila
odnijeti ga kući…
Dok sam kupala to klupko
shvatila sam da je ženka
i kad sam je osušila
poslužila sam je
s kolutićem salame…
Kasnije
kad sam sjedila na kauču
došla je do mene
protrljala mi se uz nogu
i skočila mi u naručje…
Malo sam je dragala
dok je ona prela
nisam više plakala
zbog one veze
bez veze
nego sam odlučila
pružiti joj dom
i nazvati je Bella.
O Bella, Bella...Bellaaaa.
Sretna si što te Andreja srela.
Zadovoljno predete - ko dve Žene.
Grebni joj koleno umesto mene,
da zvezde od jeda pocrvene.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: andreja-lea
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!