kao tonovi muzike koja mi se odnekud učini poznata
a koju ne bih mogao ponoviti ni da je slušam razapetim prstima
misao se za mišlju niže i ja im se prepuštam sa pažljivim uhom slušaoca
sa glavom ka ramenu nakrivljenom i poluzatvorenim očima
ispred zamišljenog stvaraoca ili tvorca
dok ne osetim osećanje sveta
kao kičmenu moždinu iz kostiju mladog jagnjeta
koju sam kao dete sisao za stolom sedeći sa odraslima
kada je trpeza bila bogata i reč se prenosila i poštovala
i kada je vino nehotice razliveno po stolu
nagonilo sve prisutne
da uzviknu:
sreća!
Tako je, bezbroj je načina da svet osetimo...
Hvala na čitanju imenjače... tonovi muzike i misao iz prvog dela pesme vratila me u najranije osećanje kada sam tek upoznavao svet oko sebe.
Uživam u dobroj poeziji. Pozdrav, Željko!
Hvala Mirko... drago mi je da ti se pesme sviđaju.
osjetiti život kroz sreću trenutka u njegovoj nesagledivosti budućnosti i sagledivosti prošlosti...
lp
Ljubi
Hvala Ljubice... u ispunjenom trenutku buduće i prošlo se sudare :) Pozz
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!