Umorila sam se od traženja tebe
od nadanja i čekanja
i sva pometena izgubila i ključeve
kojima si mi dušu otključavao....
U jednoj noći bez svetla
saplela sam se i rasula boje
pa sada nemaš čime
ni snove da mi bojiš...
A u danima milosrđa
podelila sam reči kojima si me kitio
da ugreju nekom srce
kao nekada meni...
I znam da me ne možeš naći
preorani su putevi do mene
u neke plodne oranice
da u sebi život začnu...
A ja i tako nisam ovde
odneli me sa sobom vetrovi
podsetili da svuda mogu sanjati
dokle god snova u meni ima...
Jednom se umori. A onda se spozna da to nije prvi put. Dakle poslije padova slijedili su usponi... i uvijek se išlo naprijed, a to znači da se pobjeđivalo. I uvijek, uvijek će se moći sanjati. Dobro i lijepo napisana pjesma.
lpm
Hvala Mirko....neprijatno mi je što kasnim sa odgovorom...ali kao što rekoh u nekom momentu sam se umorila od svega...Ali kao što u životu biva, dan zamenjuje noć i obrnuto...Ako imaš snove u sebi, možeš ih na trenutak zanemariti ili zaboraviti ali ako su deo tebe neće ti dati mira, izroniće kada im se najmanje nadaš i tražiti put za ostvarenje...
L.P.
Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!