Sjaj kristala
Nebrušena želja
Kap rumenila
U ruci čaša
žamor ne remeti stvarnost
Gotovo nečujno izgovara ime
Prilazi ovijena snagom volje
graciozno
prkosno
promatra prazninu između
Vani je sjevernjak
ugurao ruke u džepove
sakrio vratove u ovratnike
Zaškripao trijemom
kao da doziva
Tišinu
Pogledom je zaokružila
Sjaj kristala
Osvjetljenja ložnica
moralnih nakaza
Trpeza besčutnosti
širila je mirise nudeći se bestidno
Samo je sjevernjak
ponekad zalupio vratima
prkoseći toplini
a onda je širom otvorenih grudi
na njedra privio
Bijelu pticu rumenih obraza
Dan je pronašao
blijedu ženu
Rukom kao da nazdravlja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!