Res sem se ustavila ob tej pesmi ...kakor ujeta v jantar. In mrazi od vsega napisanega ter slutečega.
Lp
Irena
Pade mi napamet kako kockice čine mozaik i kako je to grubo, tehnički rečeno, ali ti mali (uvjetno rečeno mali) djelići svijeta zapravo su mamci za pjesničke oči i dušu. I, da mi netko ne bi dobacio da mudrujem, završavam sa konstatacijom da sam pjesmu doživio kao sjajno pjesničko djelo.
lpm
Irena, raduje me što si na tren zastala i pronašla uhvaćen trenutak, čežnju, miris...
zagrljaj od mene
Ljubi
Mirko,
hvala ti što čitaš moje riječi ispisane rukom trenom ...
veliki osmijeh tebi
Ljubi
Prelepo gledanje.
hvala Mikailo,
pozzz osmijehom :-)
Ljubi
Nizanje detajlov, vse v funkciji prikaza silovitega, v globino potisnjenega hrepenenja (simbol drobne borove iglice), ki se izvirno nakazuje že v naslovu pesmi. Poraja se mi vprašanje: Kako naj bi sicer nastal jantar!? Krasna pesem, Ljubica.
Lp A
hvala Andrejka na lijepoj analizi i dubini pitanja, jantar skriva tajnu vjekova... ja ga nekako poistovjećujem sa snagom i zaustavljenim trenom jednog trajanja... suzom boli i predajom novim naraštajima... nekako ga volim... možda zato jer su mi oči boje jantara... ili samo mirišem šume prošlosti...
veliki zagrljaj
Ljubi
V pesmi je ujetost in spuščenost - borova iglica je negibna, a se prižema k polti deklice - in od tod, se zdi, da pronica vanjo - v skupnost hrepenenja (o katerem piše že Andrejka) ... čestitke,
Ana
Čestitam za podčrtanko, Ljubica.
Lp
A
Hvala Ana, raduje me dobra kritika i podcrtanka... :-) uhvaćeno vrijeme u svoj svojoj ljepoti trenutka ipak živi vječno... i traje u žudnji...
veliki osmjeh tebi
Ljubi
Andrejka,
hvalaaaa <3
Odlična pjesma! ;-)
Svaka čast.
Lp, Ivan
hvala Ivane..pozzzz
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!