***

u praznične dane budem zrno prašine
nažuljam nečije oko pod kapkom
i padam na iznošeni kaputić
umesto snežne pahulje

 

oponašajući zvezde
vatrometi rasprskavaju vaše želje
a moju radost sa mnom dele probisveti i hulje

 

ponekad dozvolim sebi da me ponese muzika
pa dosipam u čašu omamljujuća vina
za penušavu slatkoću vira
i gorčinu jezika

 

biću hrapavost u glasu
i na goloj koži biću tiha jeza
kada se reč u meni toliko umnoži

 

da ni pred smrću ne preza

Željko Medić Žac

mirkopopovic

Poslano:
02. 01. 2016 ob 20:54

Kovitlaci duha i tijela kao prethodnica bivanja hrapavosti u glasu i tiha jeza na goloj koži. Izuzetno je dopadljiva ta razigranost duha koji na kraju ni pred smrću ne preza. Zato i pjesma jasnog i snažnog izričaja nosi jak biljeg vrijednosti.

lpm

Zastavica

Željko Medić Žac

Poslano:
02. 01. 2016 ob 22:27

Hvala Mirko!

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Željko Medić Žac
Napisal/a: Željko Medić Žac

Pesmi

  • 02. 01. 2016 ob 14:27
  • Prebrano 600 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 140
  • Število ocen: 4

Zastavica