Ako ušeta poslije mene
Neka druga u tvoj život
Kao dodir lahora s jutrom
Međ' naborima markizeta
Prozora sa zapada

Ako te dotakne usnama, lako
Kao nekad ja
Ne griješi...
Ne dozvoli ime moje
Sa usana snenih da krene

Ne griješi
Zaboravi me...

Pospremi moje dodire
U ladice sjećanja
Kao cvjetove maslačka sred herbarija
Prhni prašinu s bočice parfema
Kupljenog za neki davno u dvoje
Proslavljen rođendan...Tvoj
Nek zamiriše i njoj

Voljela sam taj parfem
Onom muževnom notom podcrtan
Zorom ga nosnicama upijala
U pregibu linije tvoje brade
I vrata tek malo dotaknutog
Patinom vremenom

Ali ne reci joj...
Nikada ne spomeni me...
To boli onu koja dolazi
Poslije One...Zaboravljene

Daj joj vrijeme da pokaže
Da umije, da zna, voljeti te

Ne uvedi je u iskušenje
Ono prokleto žensko iskušenje
Vaganja na nepostojećoj vagi voljenja
Moja i tvoja
Njena i tvoja...Voljenja

Daj joj šansu da te ugrije
Toplinom nutrine svoje
S njom te u rađanju jutra
Između nabora od markizeta
Kao lahor iz snova prenula

I voli je...Voli...
Kako nekad volio si mene.

Emilija Mijatovic