nemoj izdati
da ponekad u osami plačem
kad srce zamuklo udara o kosti
da katkad sanjarim otvorenih očiju
i znam iz zvijezda razabirati tajne
koje se nepojmljivim čine
nemoj izdati
da ponekad vrištim od gnjeva
sva prkosna i zlobna
dok usred krvavih bitaka riječima
čak i u jezgri oraha tražim laž
nemoj me izdati
ako ikad opaziš
da svoje tijelo nudim ogledalu
jer znaš
kako je biti sam
i osjećati sebe
ni kad olovnim
osmjehom priznam
da se bojim poraza
nemoj me izdati
jer ti znaš zašto šutim
oštrinom bušenja u zid
i zašto progovaram
pjesmom
koja je moj vrt
i moja ljubav

Jure Drljepan (JUR)