Zatvoriću kapije
i povući rezu
nemam više cveća
uvenulo sasvim
a ono preko plota
baš miriše lepo
tamo usred zime
cveta čak i jasmin.
I mirišu ruže
čitav venac jedan
pada tik do vode
uz trsku i šaš
lukovice lala
i zumbuli plavi
baš mame na osmeh
al ti to već znaš.
Pelcere iz bašte
preneo si krišom
misleć neće znati
ni ona ni ja
a u mojoj bašti
sada trnje spije
jedna divlja ruža
bez ploda i sna.
Al ti ne znaš dragi
kako trnje raste
pruža svoje vreže
među će podići
i ne znaš za jednu
poslovicu staru
kako seješ dragi
tako će te stići.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!