Gledam u talase modre
u obrise mesečeve,
imam želju da skočim
i osetim jezu modrog mora!
Tamni prsten iznad površine
može biti obruč ljudske nemoći
da nadju suvisle reči,
takve da budu
na pravi način
prihvaćene...
Iznad tog tamnog vilajeta
sija mesec užareni
i ćuti...
Sve mi se čini,
da ima zlatnu moć
jaču od bilo koje
ljudske reči
koja bi mogla
da nemir
pretvori u mir...
I nema tog talasa
koji može da pomeri
orbitu jednog tela
prema drugom
bez i jedne reči
kad ima ljubavi...
Samo ljubav može pomerati sve...I znam da može.
Hvala Zeljko na citanju i osvrtu!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!