kada staneš ispred ogledala iza tebe stanem
i to je naša jedina zajednička slika
ova soba je kamera opskura
i reči su tu umesto kista
kako si lepa - kažem
pa te obavijem rukama oko struka
i raširim dlanove od smokvinog lista
ali još koji minut i ti ćeš otići
i u meni već čuju se
nokturna
poljubac na stepeništu
i... klizave su
pazi!
i već sam na prozoru
i ti već odlaziš niz ulicu
koja se još jutros zvala - To ona dolazi
Kako je lepo kad neko odlazi da bi probudio u nama ono zlatno čekanje dolaska. Bravo ime.
Hvala puno.... spojio sam odlazak sa dolaskom... a čekanje jeste zlatno. Pozz!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!