iako se ne osvrćemo više

za kamenim anđelom na trgu

gdje sretni smo

iza kulisa ljetnih kiša

bili glas i smijeh naše ulice

u nama se ipak dozovu

potrošene riječi

i oglasē izlizane gitare

neutihla želja

jer kasno je danas za igre

naša stabla pustila su

korjenje svoje sudbine

iako se ne osvrćemo više

za anđelom na trgu kamenom

nehotice nam ruke zadrhte

sa žalcima naših nevjerstava

zabludnjele slikê

grešnih dana

i istina

da će potomcima trebati

drukčija boja neba

smiješak vjetra u jedrima

za uspomenu

kad u ruinama

nestanemo

murtulica