Sakupljam rasuto
mjesečevo zlato
i kitim (u mašti) moje svate
na vrance ću da vežem
peškire od vjetra
koje sam vezla
(čekajući tvoje korake)
u noćima bez sna
a muzikantu
eh... njemu ću da kupim
okarinu od srebra
neka od svadbene pjesme
ječe nebesa
sve biće spremno na vrijeme
čekaćemo samo još tebe
iako znam
da ti nećeš doći
jer u tisuću naslaganih cigli
tamo gdje živiš
nema mjesta
(a i vrata su preuska)
da uneseš oblak paperjasti
na kome ću spavati ja
tvoja mlada
odjevena u bijelu haljinu od magle
otkanu na razboju
mašte i sna
Lepa pesem je Safeta, z domišljijo nekako vsi hranimo svoje svate, ni tko.
A čakanje na prihod...ta je res dolgi, tako za tistega kot čaka, tako za tistega
ki ga ni, a bo... .
Lp, hope
Hvala na komentaru, draga moja prijateljice Irena!
Svako dobro ti želim!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Safeta Osmičić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!