a kad osetim da si se umirila i da ti se ujednačio dah
odmaknem se taman toliko da mogu jasno da te vidim
i dok ne otvoriš oči... čekam
i razmišljam... a ti znaš da ja uvek nešto...
o tome kako su crte lica
prvi jezik i prvo pismo i prva slika
i kako je prvi dečji crtež uvek neki krug sa ucrtanim očima
sve druge jezike naučimo kasnije i savladamo tehnike slikanja
i kad me upitaš - zašto me tako gledaš?
ja hoću da ti kažem da si jedini živi jezik
zbog kojeg mogu da zanemim i najlepše da pevam
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!